I da poslije tebe, swi su ostali manje vrijedni, nisu za mene, nisu kao ti....... I ne samo da mislim vec znam da me nijedan ne zasluzuje kao ti.... I takoder znam da sam ja ta koja ti je okrenula leda i rekla DOSTA!.. Necu te vise voljeti... ali mi rijeci nisu mogle pomociii.... donjele su samo josh vecu bol, patnju i usamljenost.... I nazalost ne mogu te zaboraviti.. iako sam ja ta bila koja je rekla da mi moramo otici u zaborav... a ti sada ne znas koliko se ja kajem zbog svake rijeci koju sam tada rekla... Problem je sto sam ja htjela lagati tebi, a zapravo sam lagala i tebi a i sama sebi.... Ali kako se kaze vrijeme lijeci swe.... ali ja twoj osmjeh ne mogu zaboraviti, twoje oci koje su me gledale na poseban nacin...... Ja sam zatvarala oci pred istinom, i bjezala od nje i tako ujedno bjezala od tebe.... mozda je to bila sudbina.... I vjeruj mi nije mi lahkoo kad mi kazes da me volis i da bi volio da tii se vratim.... i nije mi swejedno kad vidim da grlis drugu curu a gledas prema meni.. a onda ja zagrlim nekog koga stignem i onda se gledamo u tugii ne osjecajuci i ne pridajuci vaznostii osobe koja nam je medju rukama.... Twoje oci se zaljepe za mene.. i kao da me prate... ne mogu ih se rijesiti.... U ocima drugih vidim twoje... nalazim im 10001 manu.... i govorim kako nisu za mene.. ali ja zapravo trazim twoju kopiju medu gomilom papira...... i valjda ce to doci swe na swoje.... barem bih volila znati kao one noci kad sam ti rekla ZBOGOM....